Uvod: Naša studija analizirala je prevalenciju poremećaja spavanja (prvenstveno nesanice i hipersomnije) kod pacijenata koji su bili pozitivni na Covid 19, kao i distribuciju nesanice/hipersomnije u različitim podskupinama ovih pacijenata (prema njihovoj dobi, spol, BMI, težina bolesti). Materijali i metode: Ova prospektivna, neinvazivna, presječna studija provedena je u Objedinjenom hitnom prijemu Primarnog respiracijsko-intenzivističkog centra Kliničke bolnice Dubrava od prosinca 2020. do ožujka 2021. godine. U populaciji pacijenata koji su prijavili barem jedan neurološki simptom. Pacijenti su pregledani i intervjuirani licem u lice korištenjem strukturiranog upitnika. Rezultati: Od 337 sudionika, 109 (32,34%) je prijavilo jedan od dva moguća simptoma povezana s poremećajem spavanja, prvenstveno poteškoće sa spavanjem/nesanicu (nazvan „poremećaj spavanja“) ili pospanost/hipersomniju. Od 337 sudionika, 61 (18%) je prijavilo poremećaj spavanja, dok je 48 (14%) prijavilo hipersomniju. Nije bilo statistički značajne razlike u prevalenciji poremećaja spavanja između muškaraca i žena (ꭓ² = 0,113, p = 0,737). Hipersomnija je bila češća kod žena (ꭓ² = 8,125, p = 0,004). Bolesnici koji su imali poremećaj spavanja imali su nižu srednju dob za 5 godina u odnosu na bolesnike koji nisu imali poremećaj spavanja (z = 2,6, p = 0,009). Bolesnici koji su imali hipersomniju imali su medijan dobi niži za 9 godina od pacijenata koji nisu imali hipersomniju (z = 4,3, p = <0,001). Nije bilo značajne razlike u BMI između bolesnika sa i bez hipersomnije (z = 0,157, p = 0,875). Nije bilo povezanosti hipersomnije s prisutnošću pneumonije (ꭓ² = 0,000, p = 1,000). U našem istraživanju poremećaj spavanja bio je povezan s upalom pluća (ꭓ² = 6,4, p = 0,012). Od pacijenata sa poremećaj spavanja, 59% njih prijavilo je dispneju, 78% imalo je upalu pluća, a 72% je hospitalizirano. Od primljenih pacijenata samo su dvoje prebačeni na Respiratornu intenzivnu njegu i liječeni su mehaničkom ventilacijom. U skupini bolesnika s hipersomnijom, 46% bolesnika prijavilo je dispneju, 64% je imalo upalu pluća, a 48% je hospitalizirano, od čega je jedan bolesnik hospitaliziran na intenzivnoj njezi dišnog sustava i nije zahtijevao liječenje mehaničkom ventilacijom. Zaključak: Poremećaji spavanja prevladavaju u jednom ili drugom obliku u nešto više od trećine pacijenata s COVID infekcijom. Dob, spol i prisutnost upale pluća povezani su s različitim vrstama poremećaja spavanja. Potrebno je više studija kako bi se istražio potencijalni učinak sna na ishod pacijenata s COVID-19. [ABSTRACT FROM AUTHOR]