Cilj ovog istraživanja je prikazati ulogu efekta tipičnosti pripadnika leksičko-semantičkih kategorija kod prvih psihoza, shizofrenije i blagog kognitivnog poremećaja u okviru spektra Alzheimerove demencije. Zadacima leksičko- semantičke kategorizacije ispitivan je efekt tipičnosti u jezičnoj produkciji i jezičnoj percepciji po prvi puta na hrvatskom jeziku kod osoba oboljelih od rane psihoze, shizofrenije i blagog kognitivnog oštećenja. Rezultati istraživanja kod osoba u ranom tijeku psihoze i onih s dijagnosticiranom shizofrenijom pokazuju kako težina kliničke slike i prisutnost formalnog poremećaja mišljenja u aktivnoj fazi bolesti imaju učinak na rezultate jezične produkcije, ali ne i jezične percepcije. Također pokazalo se kako poteškoće ovise o zadanoj leksičko- semantičkoj kategoriji. Osobe s dijagnozom psihoze i shizofrenije su u zadacima jezične produkcije ostvarile lošije rezultate nego u zadacima jezične percepcije za koju vrijedi da se učestaliji pripadnici kategorije lakše kategoriziraju. Kod pacijenata s blagim kognitivnim oštećenjem rezultati pokazuju kako obrazovanje ima značajan zaštitni učinak na kognitivno propadanje, tj. ispitanici s više godina obrazovanja lakše kategoriziraju pripadnike kategorija nego ispitanici koji imaju manje godina obrazovanja. S obzirom da jezični deficiti čine jedan od ključnih kriterija u dijagnostici, utvrđivanje mogućih jezičnih biljega ima važnu ulogu u predviđanju tijeka poremećaja te potencijalno stvaranje pouzdanih objektivnih dijagnostičkih instrumenata.