Japanski proso (Echinochloa frumentacea) je neistražena kultura bogata hranljivim sastojcima koja dobro uspeva u nepovoljnim sredinama i značajna je za mnoge male poljoprivrednike u južnoj i istočnoj Aziji. Iako ima bogate izvore mikronutrijenata, genetske studije su malobrojne, što dodatno ometa njegovo genetsko poboljšanje. Zbog toga smo pokušali da procenimo genetski diverzitet za sadržaj Fe i Zn kod 40 uzoraka prosa i da procijenimo kombinacionu sposobnost i heterozis u šesnaest F1 kombinacija ukrštanjem pomoću linija × tester modela. Mahalanobis D2 analiza grupisala je 40 genotipova u devet različitih klastera. Klasteri III i I bili su najveće grupe koje su sadržale 22 i 6 genotipova, a ostalih sedam klastera sadržali su samo po jedan ili dva genotipa. Primećena je pozitivna korelacija između sadržaja Fe i Zn, mada su oba nutrijenta imala značajnu povezanost sa prinosom zrna. Ovo ukazuje da ne bi trebalo biti kompromisa za povećanje ili smanjenje prinosa zrna tokom oplemenjivanja za stvaranje sortata sa visokim sadržajem mikronutrijenata. Analiza kombinacione sposopbnosti otkrila je da su linije, testeri i komponente njihove interakciju značajni. Koeficijent predvidljivosti ukazivao je na prevladavanje aditivne varijanse za sadržaj Fe i Zn i neaditivne varijanse u nasleđivanju komponenata prinosa. Genotipovi, ACM 331, ACM 333, ACM 335 i MA 10 pokazali su pozitivne gca efekte na sadržaj Fe i Zn i prinos zrna. Dve kombinacije ukrštanja, ACM 331 × ACM 335 i ACM 331 × MA 10 uključivale su jednog ili oba roditelja sa dobrim gca efektima, pokazale su visoku srednju, pozitivni heterozis srednjeg roditelja i uticaj sca na sadržaje Fe, Zn i prinos. Dakle, ovo istraživanje je omogućilo značajno razumevanje delovanja gena i mogućnosti korišćenja odabranih roditelja i kombinacija ukrštanja za iskorišćavanje mikrohranjivih sastojaka iz useva prosa. [ABSTRACT FROM AUTHOR]