Depresija funkcije miokarda uobičajeni je i najvažniji dio reakcije srčano-žilnoga sustava u neprimjerenom odgovoru imunosnog sustava na infekciju, zvanom sepsa. Uz disfunkciju drugih organa još se češće poavljuje u teškoj sepsi i septičkom šoku s visokom stopom smrtnosti i do 70%. Identificirano je više čimbenika (genskih, molekularnih, staničnih, metaboličkih, jatrogenih) koji sudjeluju u nastanku, patogenezi i ishodu tog poremećaja, ali specifičan uzrok ostaje nerazjašnjen. Potrebna su dodatna integrativna istraživanja koja bi raščlanila i omogućila razumijevanje hijerarhije različitih mehanizama koji se javljaju u kompliciranoj sepsi općenito, te u srcu u tom kontekstu. Najprominentniji oblik sa smanjenjem kontraktilnosti, ejekcijske frakcije i dilatacijom lijeve klijetke često se naziva septička kardiomiopatija. Disfunkcija miokarda u sepsi je, cjelovito gledano, karakterizirana prolaznom globalnom (sistoličkom i dijastoličkom) disfunkcijom lijeve i desne strane srca koja se javlja u uvjetima komplicirane sepse, unatoč adekvatnoj nadoknadi tekućine i vazopresora te traje 7 do 10 dana ukoliko dođe do oporavka pacijenta. Najvažniji postupak za dijagnosticiranje disfunkcije miokarda jest ehokardiografija koja uz dijagnozu omogućuje praćenje i adekvatno liječenje pacijenta. Preostaje dodatna valorizacija i nekih biokemijskih nalaza poput troponina i B-tip natriuretskog peptida koji već imaju značajnu ulogu u ranoj dijagnostici disfunkcije miokarda. Ne postoji specifično liječenje disfunkcije miokarda u sepsi već je ono sastavni dio terapijskoga pristupa samoj sepsi s komplikacijama odnosno rana antibiotska terapija uz eventualno kirurško odstranjenje infektivnoga žarišta. Simptomatska terapija predstavlja ranu i brzu nadoknadu volumena tekućine uz primjenu vazopresorne i inotropne terapije. Ciljano liječenje disfunkcije miokarda i kardioprotekcije u kompliciranoj je sepsi predmet intenzivnih istraživanja. [ABSTRACT FROM AUTHOR]