Religioznost je opsežan i kompleksan pojam koji obuhvaća institucionalizirane religijske stavove, vjerovanja i aktivnosti. U oboljelih od shizofrenije, religioznost je zastupljenija nego u općoj populaciji, te ima bitnu povezanost s tijekom bolesti i ishodima liječenja. Usprkos tome, u kliničkom radu još uvijek se podcjenjuje njezino značenje. Većina studija o religioznosti provedenih na populaciji oboljelih od shizofrenije je presječnog tipa, te je teško zaključivati o uzročno-posljedičnim vezama. Dosadašnjii dokazi upućuju na povezanost intenziteta i raznih dimenzija religioznosti s različitom kliničkom slikom, suradljivošću te komorbiditetima. Zabilježena je viša stopa religijskih sumanutosti te niže stope adherencije, uporabe opojnih tvari i suicida. Sama prisutnost religioznosti bitnija je od pripadanja bilo kojoj specifičnoj religiji, iako je dokazano da se pacijenti različitih religijskih denominacija razlikuju u prevalenciji i vrsti religijskih sumanutosti. Jedan od najbitnijih elemenata religioznosti je religijsko sučeljavanje. Pozitivno religijsko sučeljavanje vezano je uz povoljniju kliničku sliku i višu kvalitetu života, dok je negativno religijsko sučeljavanje vezano uz značajno lošiji tijek i ishode bolesti. Iako skromni, podaci o odnosu pružatelja zdravstvene skrbi prema svojim pacijentima ukazuju na nedovoljno poznavanje njihove religioznosti, ali i religioznosti općenito. Moguće je da integracija religioznosti i duhovnosti pojedinog pacijenta u terapijski proces dovede do povoljnijih ishoda u liječenju shizofrenije.
Religiosity is a comprehensive and complex term encompassing institutionalized religious attitudes, beliefs and activities. In patients with schizophrenia, religiosity is more prevalent than in the general population, and has significant associations with the course of illness and treatment outcomes. Nevertheless, its significance is still underestimated in clinical practice. The majority of studies on religiosity in schizophrenia patients are of the cross-sectional type, so it is difficult to reach conclusions about cause-and-effect relationships. Evidence to date suggests an association of intensity and various dimensions of religiosity with different clinical presentation, adherence, and comorbidities. Higher rates of religious delusions were reported, as well as lower rates of adherence, substance abuse and suicidal ideation. The mere presence of religiosity seems to be more important than belonging to any specific religion, although it has been proven that patients of different religious denominations differ in both prevalence and type of religious delusions. One of the most important elements of religiosity is religious coping. Positive religious coping is associated with a more favorable clinical presentation and higher quality of life, while negative religious coping is associated with a significantly worse course and outcome of illness. Although modest, data on the attitude of health care providers towards their patients indicate insufficient knowledge of their religiosity, but also of religiosity in general. It is possible that the integration of the religiosity and spirituality of each individual patient into the therapeutic process leads to more favorable outcomes in the treatment of schizophrenia.