Upravni odbor Hrvatskoga društva za hipertenziju na svojoj elektroničkoj sjednici održanoj 12. prosinca 2018. raspravljao je o opaženom povećanom riziku za nastanak nemelanomskih karcinoma kože povezanom s liječenjem hidroklorotiazidom i pripremio sljedeće mišljenje. Zaključci 1. Rizik od nemelanomskoga karcinoma kože i usnica veći je u bolesnika liječenih hidroklorotiazidom nego što je u osoba koje nisu liječene ovim lijekom. Rizik se povećava s duljinom trajanja liječenja, tj. s kumulativnom dozom. 2. Mehanizam karcinogenosti hidroklorotiazida temelji se na fotosenzitivnosti. UV zračenje dovodi do disocijacije kloridnoga dijela molekule lijeka, čime se stvara pretpostavka za sintezu slobodnih radikala kisika i posljedično oštećenje molekule DNK. 3. Korist od primjene hidroklorotiazida veća je od rizika. 4. Omjer koristi i rizika napose je veći u starijih i teže bolesnih osoba. 5. Bolesnik mora biti informiran o postojećem riziku. 6. Bolesnik mora biti informiran o postojećoj alternativnoj terapiji koja je na raspolaganju u Hrvatskoj. 7. Svaki liječnik mora u svakoga pojedinog bolesnika procijeniti omjer koristi i rizika te nakon razgovora s bolesnikom odlučiti nastavlja li terapiju hidroklorotiazidom ili se odlučuje za postojeću alternativu. 8. Svim bolesnicima, a napose bolesnicima koji su liječeni hidroklorotiazidom, treba preporučiti uporabu adekvatne fotoprotekcije i redovito provjeravanja pojave ili promjena na koži.