Percepcija bola je kompleksan proces koji zavisi kako od ascedentnih puteva koji prenose nociceptivne informacije do centralnog nervnog sistema tako i od descedentnih puteva preko kojih nociceptivna informacija može biti modulirana. Postoje dva načina modulacije nociceptivnog stimulusa: inhibicija i facilitacija. Jedan od inhibitornih sistema je difuzni inhibitorni sistem štetnih stimulusa, a uslovna modulacija bola (CPM) je novi termin za ovu paradigmu kod ljudi. Testovi za CPM su bazirani na tome da „bol inhibiše bol”. Jedan bolni stimulus (uslovni stimulus – CS) može modulirati drugi bolni stimulus (test stimulus – TS). Efekti CPM mogu biti evaluirani merenjem razlike između bola indukovanog test stimulusom pre i nakon primene bolnog uslovljavajućeg stimulusa (CS) na udaljenom delu tela. Efikasna CPM se odlikuje inhibicijom bola indukovanog TS kao odgovor na CS. U određenim hroničnim bolnim stanjima (npr. fibromijalgija, bol u donjem delu leđa, temporomandibularna oboljenja, sindrom iritabilnog kolona itd.) poremećena CPM je često prisutna. Dodatno, pokazano je da efikasnost nishodne inhibicije bola može biti važan faktor prelaska akutnog u hronični bol. Stoga, raste interes za protokole koji se bave CPM u kliničkom radu. Različiti TS i CS koriste se u postojećim CPM protokolima. Mehanički, toplotni i električni stimulusi su najviše upotrebljavani modaliteti kao TS, dok su test potapanja u hladnu vodu, kontaktna toplota i pritisak manžete najviše upotrebljavani kao CS. Zlatni standard za testiranje CPM nije utvrđen. Iako dizajniranje testova za CPM, koji bi se koristili u kliničkim uslovima, predstavlja izazov, razvoj takvog testa bi bio koristan za određivanje individualnog profila modulacije bola i utvrđivanje najefikasnije terapije bola. [ABSTRACT FROM AUTHOR]