Cilj rada: Cilj studije je usporediti endoskopsku i standardnu septoplastiku na temelju prijeoperacijske i postoperacijske simptomatologije i nalaza kompjuterizirane rinomanometrije. Materijali i metode: U prospektivnu studiju uključeno je ukupno 40 bolesnika koji su podijeljeni u dvije skupine. Prvu skupinu čini 20 bolesnika kojima je učinjena standardna septoplastika, a drugu čini 20 bolesnika kojima je učinjena endoskopska septoplastika. Postoperacijske kontrole provedene su 7., 14. i 30. dan. Rinomanometrija je učinjena na kompjuteriziranom rinomanometru. Sve septoplastike su učinili iskusni specijalisti. Rezultati: Kod 80% bolesnika kojima je učinjena standardna septoplastika došlo je do subjektivnog poboljšanja disanja na nos, te u 95% bolesnika kojima je učinjena endoskopska septoplastika. Simptomi glavobolje i postanazalne sekrecije su nestali kod 50% i 70% bolesnika kojima je učinjena standardna septoplastika, te kod 80% i 85 % bolesnika kojima je učinjena endoskopska septoplastika. Značajno su više vrijednosti protoka zraka i manje vrijednosti otpora na rinomanometrijskom nalazu poslijeoperacijski kod bolesnika kojima je učinjena endoskopska septoplastika u odnosu na prvu skupinu. Zaključak: Endoskopska septoplastika je metoda izbora za različite deformitete septuma, prvenstveno izoliranih spina, krista, te devijacija posteriornog dijela septuma. Ova tehnika pruža bolju vizualizaciju u odnosu na standardnu septoplastiku, a time je i manja šansa od komplikacija, te je korisna metoda edukacije. Endoskopska septoplastika limitirana je znatnom subluksacijom septuma.