U rasjednim zonama, rasjedima i u otvorenim pukotinama, na više mjesta, uočen je dolomit koji je tektonskim i erozijskim procesima zdrobljen i usitnjen do klasta dimenzija pijeska i praha. S obzirom na tektonsko porijeklo, svrstan je u zaseban tektofacijes nazvan Dolomitni grus. S obzirom da se radi o dolomitu međuzrnske poroznosti, s hidrogeološkog stajališta predstavlja važnu pojavu, jer može u nekim uvjetima utjecati na cirkulaciju vode odnosno pospješiti prihranjivanje dubljih vodonosnika. Hidrauličke značajke analizirane su pomoću Kozeny-Carman-e, Schlichter-ove i USBR-ove empirijske formule. Dobivene vrijednosti hidrauličkih vodljivosti dolomitnog grusa su u rasponu od 1, 31x10-3 do 7, 23x10-6 m/s. Ocjedite poroznosti su procijenjene na temelju odnosa ocjedite poroznosti i srednje veličine zrna (određene na temelju granulometrijeske analize) te se nalaze u rasponu od 15 do 32 %. Rezultati ukazuju da ukoliko je dolomitni grus razvijen u širokom i dubokim rasjednim zonama, predstavlja zone povećane poroznosti i propusnosti u odnosu na okolne stijene te pospješuje infiltraciju oborinskih voda u podzemlje.