Škrob predstavlja jednu od glavnih nutritivnih makromolekula koja opskrbljuje ljudsku prehranu sa 70 - 80 % kalorija, a nalazi se kao skladišni polisaharid u raznim dijelovima biljaka. Osnovna gradivna jedinica škroba je α-D-glukoza koja je u škrobnoj granuli uklopljena u obliku amiloze i amilopektina. Nativni škrob je izrazito osjetljiv na određene procesne uvjete što ima negativan utjecaj pri proizvodnji, no zbog toga predstavlja izvrsnu sirovinu za modificiranje. Sam pojam „modifikacija“ asocira na promjenu, odnosno poboljšavanje određenih svojstava škroba koja dovode do neželjenih promjena. Modificirati se može na više načina, ovisno o tome kakav se škrob i za koju primjenu želi dobiti. Kao takav, zbog svojih jedinstvenih funkcionalnih i strukturnih svojstava ima velik značaj kako u prehrambenoj, tako i u mnogim drugim industrijama kao što su metalna, tekstilna, kozmetička, industrija papira itd. Starch is one of the main nutritional macromolecules, providing 70 - 80% of calories if we are looking at our daily intake. It is stored as a reserved polysaccharide in various parts of the plant. The basic building block of starch is α-D-glucose, incorporated into the granule as amylose and amylopectin. Native starch is highly sensitive to certain process conditions, which has got negative effect on production, but that creates many opportunities for modification. The term "modification" refers to the change or improvement of certain starch properties that result in unwanted changes. The modification can be conducted in several ways, depending on starch type and its desirable purpose. As such, due to its unique functional and structural properties, it has great impact both in the food industry and many other industries such as metal, textile, cosmetics, paper industry etc.