Traumatski događaji tijekom Domovinskog rata nažalost nisu zaobišli niti posebno ranjivu skupinu kao što su djeca i adolescenti. Mnoga djeca i adolescenti proživjeli su različita traumatska iskustva koja su im prekinula dio života određen za najsretnije doba i bezbrižan razvoj. Neki od njih susreli su se s ekstremno traumatizirajućim događajima kao što su: pogibije najbližih, osobna ranjavanja te učestala strahovanja za vlastiti život. Nezanemariv broj adolescenata se aktivno uključio i u obranu Republike Hrvatske zajedno s njihovim očevima, a neki od njih zatočeni su u neprijateljskim logorima te izloženi različitim oblicima mučenja. Cilj ovoga rada je podsjetiti na žrtvu djece i adolescenata te maloljetnih branitelja kao posebno ranjive skupine tijekom aktivnog sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske. Odlučili smo prikazati primjere nekoliko branitelja koji su tada kao adolescenti proživjeli različita traumatska iskustva. Osvrnuli smo se na posljedice proživljene traume na psihičko i tjelesno zdravlje te njihovo radno i socijalno funkcioniranje nakon trideset godina. Traumatski događaji tijekom ove posebno ranjive dobi doveli su do razvoja ozbiljnih psihičkih i tjelesnih smetnji koje za posljedicu imaju narušenu kvalitetu života u odrasloj dobi. Mnogi od njih prekasno su potražili stručnu pomoć, često potiskujući i zanemarujući vlastitu patnju i bol. Kasnije suočeni sa ozbiljnošću života odraslih teško se nose s izazovima svakodnevnog života, a dio njih su sada i roditelji adolescenata dobi u kojoj su sami doživjeli traumu. Iako su traumatska iskustva u ovoj skupini branitelja ostavila značajne neželjene posljedice postoje i primjeri posttraumatskog rasta te kasnijeg uspješnog nošenja s različitim izazovima koje donosi život odraslih.