Uvod. Cilj ove studije bio je da se utvrdi potencijal i pouzdanost izazivanja efekta uslovne modulacije bola u zdravoj populaciji korišcćenjem lokalno aplikovane toplote kao uslovljavajućeg stimulusa, a toplote i pritiska aplikovane na donji deo leđa kao test-stimulusa. Materijal i metode. Istraživanje je obuhvatilo 33 zdrava ispitanika (prosečne starosti 25,73 ± 5,35 godina). Kao test-stimulusi ispitivani su pragovi za bol za pritisak i toplotu na paravertebralnoj muskulaturi donjeg dela leđa. Kontaktna toplota je primenjena na kontralateralnoj podlaktici kao uslovljavajući stimulus. Uslovna modulacija bola izračunata je kao razlika između pragova bola nakon i pre primene stimulusa. Kako bi se procenila pouzdanost protokola, identično ispitivanje je sprovedeno nakon 14 ± 2 dana. Rezultati. Prag bola za pritisak i toplotu koji su dobijeni nakon uslovljavajućeg stimulusa bili su značajno viši u poređenju sa pragovima bola dobijenim pre primene ovog stimulusa (101,63 N/cm2 ± 45,21 N/cm2 vs 82,15 N/cm2 ± 36,15 N/cm2, t = -7,528, p < 0,001 i 47,08o C ± 2,19o C vs 45 ± 3,05o C, t = -6,644, p < 0,001, respektivno). Procena pouzdanosti protokola, merena 14 ± 2 dana nakon inicijalnog ispitivanja pokazala je dobru pouzdanost za prag bola za pritisak (ICC = 0,636, 95% CI 0,240 - 0,825) i osrednju za prag bola za toplo (ICC = 0,435, 95% CI -0,070 - 0,713). Zaključak. Kontaktna toplota aplikovana preko termode pokazala se kao efikasan uslovljavajući stimulus jer je uspešno indukovala uslovnu modulaciju bola. Puzdanost ovog načina testiranja pokazala se kao osrednja kada je bio u pitanju prag bola za toplo, odnosno dobra kada je u pitanju bio prag bola za pritisak. [ABSTRACT FROM AUTHOR]