Kvalitetna lokalna anestezija je jedan od imperativa izvođenja stomatoloških intervencija, a naročito oralnohirurških intervencija, gde se kroz uspešnost lokalne anestezije ogleda i uspešnost oralnohirurške intervencije. Na tržištu se nalazi veliki broj različitih lokalnih anestetičkih rastvora (LAR) sa različitim koncentracijama vazokonstriktora kojima se pripisuje da izazivaju brojne komplikacije prilikom davanja lokalne anestezije. Cilj istraživanja je da se ukaže na temperaturne promene koje izazivaju različiti LAR, u zavisnosti od jačine i koncentracije LAR primenom termovizijske kamere. Ispitivanje je rađeno na 70 eksperimentalnih Wistar pacova, uzrasta 4,5 meseca, prosečne težine 250 grama, muškog pola, podeljenih u sedam grupa od po 10 životinja u zavisnosti od anestetika koji im je aplikovan. Nakon ubrizgavanja anestetičkog rastvora u butnu regiju uključuje se štoperica i vrše se kontrolna merenja u periodu od dva časa. Svi snimci su sa termokamere naknadno transferovani na kompjutersku jedinicu. Pojava više temperatura u ispitivanoj regiji pacova u odnosu na kontrolnu regiju uočena je samo kod aplikacije 2% čistog lidokaina (bez vazokonstriktora). Najveći pad temperature u odnosu na kontrolnu regiju pet minuta nakon aplikacije lokalnog anestetika primećen je kod 2% mepivakaina sa adrenalinom (1 : 100 000) i 2% mepivakaina sa noradrenalinom (1 : 100 000). Vazokonstriktorni efekat najizraženiji je u petoj minuti po aplikaciji LAR i postoje minimalne razlike između efekata adrenalina i noradreanlina u ispitivanim kombinacijama sa LAR. [ABSTRACT FROM AUTHOR]