Uvod: povrede velikih dišnih puteva u torakalnoj trauma su izuzetno rijetke i njihova dijagnoza je često prikrivena drugim povredama u sklopu torakalne traume. Stvarna incidenca ovih pacijenata se mijenja tokom godina, zbog napredovanja medicine i mogućnosti preživljavanja pacijenata do bolničkih ustanova, te povećanom broju sabraćajnih traumatizama. Veoma rijetko se postavlja dijagnoza izolovane povrede velikih dišnih puteva. Ovim istraživanjem utvrđena je incidenca traume velikih dišnih puteva, način i rezultati zbrinjavanja. Cilj rada: ustanoviti učestalost povreda velikih dišnih puteva u izolovanoj torakalnoj traumi i utvrditi optimalne metode definitivnog zbrinjavanja povreda velikih dišnih puteva. Pacijenti i metode: retrospektivnom studijom urađena je analiza svih pacijenata primljenih na Kliniku za torakalnu hirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu u određenom vremenskom periodu sa dijagnozom izolovane povrede velikih disajnih puteva. Ustanovljena je incidenca, terapijski modalitet i ishod liječenja. Rezultati: ukupno 320 pacijenata sa izolovanom povredom grudnog koša je bilo hospitalizirano na Klinici za torakalnu hirurgiju tokom perioda od 01.01.2013. do 01.01.2019. godine, od kojih je 16 imalo povredu traheobronhalnog stabla, što izosi 5% svih izolovanih povreda grudnog koša. Konzervativni tretman bio je t erapijski izbor kod 18,75% svih pacijenata, a hirurški kod 81,25% pacijenata. Zaključak: povrede velikih disajnih puteva su rijetke, ali životno ugrožavajuće povrede. Njihova rana dijagnoza je najvažniji faktor preživljavanja. [ABSTRACT FROM AUTHOR]