UVOD: Loša adherencija glavni je razlog za neadekvatnu kontrolu krvnog tlaka. Ljekarnici su vrlo dostupni zdravstveni djelatnici, a istraživanja su pokazala da su intervencije ljekarnika poboljšale kontrolu krvnog tlaka i zdravstvene ishode u zajednicama. Neki autori ukazali su na pozitivan učinak mobilnih aplikacija (MA) na bolju adherenciju. Cilj ovog istraživanja bio je identificirati pojedince koji bi htjeli sudjelovati u ovakvim intervencijama. METODE: Ukupno 1228 (479 muškaraca, prosječne dobi 57.6 god, 748 žena, prosječne dobi 57.2 god) ispitanika uključenih u EH-UH 2 projekt (randomizirani uzorak Hrvatske) i 424 ispitanika (196 muškaraca, prosječne dobi 58.8 god i 212 žena, prosječne dobi 54.6 god) Lova na tihog ubojicu (oportunistički screening na otocima) uključeno je u ovu analizu. U oba istraživanja korišten je isti upitnik koji je sadržavao pitanja o zdravstvenom stanju. terapiji, navikama i mišljenju o ulogama ljekarnika i MA u liječenju hipertenzije. REZULTATI: Muškarci oba projekta imali su značajno viši sistolički i dijastolički talk, BMI i opseg struka. Žene su značajno češće imale hipertenziju i dislipidemiju, dok su muškarci češće imali infarkt miokarda u EH-UH 2 projektu. Više ispitanika Lova nego EH-UH 2 projekta bilo je za ulogu ljekarnika u liječenju hipertenzije (137 vs 34), a unutar EH-UH 2 projekta bilo je statistički više negativnih odgovora, od kojih je većina bila u skupini žena (χ² = 4.74, p = 0.029). Rezultati EH-UH 2 pokazali su značajno negativniji stav prema MA (403 vs. 823, p < 0.001), većinom kod hipertoničara (60.5%, χ² = 47.6, p < 0.001). Edukacija je bila najčešći odgovor kod pitanja koja se uloga ljekarnika očekuje u liječenju hipertenzije (22.8%). Posjedovanje pametnih telefona bilo je značajno češće u mlađim dobnim skupinama oba projekta sa značajnom razlikom među dobnim skupinama. ZAKLJUČAK: Intervencije ljekarnika (podrška životnom stilu i programi podizanja adherencije) moraju biti individualizirni. Ovo istraživanje pokazalo je potrebu da se pristup liječenju hipertenzije individualizira prema različitim područjima Hrvatske, ukazujući također na to da stanovnici područja koja imaju manje dostupnu skrb izražavaju potrebu za dodatnim intervencijama u liječenju hipertenzije. [ABSTRACT FROM AUTHOR]