Predmet istraživanja je bio da se bliže ispitaju fenotipske osobine različitih ugroženih sojeva pramenke, a naročito potencijal za proizvodnju i kvalitet mesa. Karakteristike kvaliteta mesa (m. longissimus dorsi) su ispitivane kod tri soja autohtone rase pramenke, i to kod sjeničkog, lipskog i vlaško vitorogog soja, koji se gaje u tradicionalnim uslovima. Za kvantitativnu deskriptivnu analizu senzornih osobina mesa jagnjadi korišćene su strukturne skale intenziteta sa sedam tačaka (ISO 6564:1985). Svi uzorci mesa pramenke su imali visoku ocenu ukupne prihvatljivosti, najpovoljnije je ocenjen sjenički soj, uz utvrđenu razliku između sjeničkog i vlaško vitorogog soja (p<0,01), kao i između lipskog i vlaško vitorogog soja (p<0,05). Za određivanje sadržaja masnih kiselina uzorci su analizirani korišćenjem gasne hromatografi je. Rezultati su pokazali da svi ispitivani sojevi pramenke sadrže povoljan masnokiselinski sastav uz visok sadržaj konjugovane linoleinske kiseline (CLA). Utvrđen je veći prosečan sadržaj konjugovane linoleinske kiseline kod sjeničkog soja u odnosu na lipski soj (p<0,01). Takođe je utvrđeno da ispitivani uzorci sjeničkog, lipskog i vlaško vitorogog soja, poređeni sa drugim egzotičnim i lokalnim rasama, imaju bolji odnos n-6:n-3 polinezasićenih masnih kiselina, a statistička značajnost razlike između pojedinih sojeva pramenke nije utvrđena. Poželjan profi l masnih kiselina, značajan za zdravlje ljudi, a posebno za ishranu odojčadi i dece, podstiče interes za održivu proizvodnju i proces očuvanja ugroženih sojeva pramenke. [ABSTRACT FROM AUTHOR]